Nevjerovatna novost: osnovni uzrok raka bio je službeno otkriven već decenijama (1923), a pronalazač je 1931. za to dobio Nobelovu nagradu iz medicine.
Od tada ništa nije bilo napravljeno od tog dostignuća, već se samo nastavilo, po cijelome svijetu sakupljati novac za dalja istraživanja preko raznoraznih institucija, kao na primjer italijanski airco.
Kada je glavni uzrok raka već bio poznat.
Veoma mali broj ljudi u čitavom svijetu zna za to, jer je ta istina sakrivena sa strane farmaceutske i prehrambene industrije.
Godine 1931. Nemački naučnik Oto Hajnrih Varburg primio je Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka.
Upravo tako. Otkrio je osnovni uzrok nastanka raka, i zato primio Nobelovu nagradu.
Otto je otkrio, da je rak rezultat anti-fiziološke snage i anti-fiziološkog načina života.
Zašto? Zato što jednim anti-fiziološkim načinom ishrane (dijeta na osnovi hrane koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću, tijelo stvara kiselu sredinu, (u slučaju fizičke neaktivnosti stanice nisu dovoljno snabdijeveno kiseonikom).
Ćelijska zakiseljenost uzrokuje izbacivanje kiseonika. Pomanjkanje kiseonika u ćelijama stvara kiselu sredinu.
Rekao je: “Pomanjkanje kiseonika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako neko ima jedno ima i drugo”.
To znači, ako neko ima pretjeranu kiselost, dakle automatski će imati pomankanje kiseonika u svom sistemu. Ako nedostaje kiseonik imati ćete zakiseljen organizam.
Takođe je rekao: “Kisele supstance odbijaju kiseonik, s obzirom na bazične, koje privlače kiseonik.”
Dakle, kisela sredina je sredina bez kiseonika
Izjavio je: “Lišiti stanicu za 35% njenog kiseonika za 48 sati možete je pretvoriti u rakastu stanicu.
“Sve normalne ćelije imaju apsolutnu potrebu za kiseonikom, međutim tumoralne stanice mogu živjeti bez njega”. (Pravilo bez mogućnosti izuzeci).
“Tumorska su tkiva kisela, dok su zdrava tkiva alkalna.”
U svom djelu “Metabolizam tumora”, Otto je pokazao, da su svi kancerogeni oblici okarakterisani sa dva fundamentalna uslova: krvnom kiselosti i hipoksijom (pomankanje kiseonika).
Otkrio je, da su tumoralne stanice anaerobne (ne udišu kiseonik) i ne mogu preživjeti u prisustvu visokih koncentracija kiseonika.
Tumoralne stanice mogu preživeti samo glukozom i u sredini bez kiseonika.
Stoga, karcinom nije ništa drugo nego odbrambeni mehanizam, koji imaju neke telesne ćelije, kako bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kiseonika.
Da zaključimo: Zdrave ćelije žive u alkalnoj sredini punoj kiseonika, koja omogućava normalno funkcionisanje. Tumoralne stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kiseonikom.
VAŽNO: Nakon što je završen probavni process, hrana, u zavisnosti od kvaliteta proteina, ugljenih hidrata, masti, vitamina i minerala, osigurava i stvara uvjete kiselosti ili alkalnosti u telu. Drugim riječima … sve zavisi od toga šta se jede.
Kiselo ili alkalno stanje mjeri se PH skalom čije vrednosti idu od 0-14, gde je 7 neutralna zona. Od 0-7 je kiselo 7-14 je alkalno.
Važno je znati kako kisela ili alkalna hrana utiče na zdravlje, pošto stanice, da bi mogle uspješno funkcionisati trebale bi se nalaziti u ph lagano alkalnom (nešto malo iznad 7).
U zdravoj osobi pH krvi nalazi se između 7,4 i 7,45.
Ako je pH krvi u neke osobe ispod 7, završava u komi.
HRANA KOJA zakiseljuju TIJELO:
* Rafinisani šećer i svi njegovi derivati. (Od svih je najgori, jer nema bjelančevina, bez masti je, nema vitamina niti minerala, samo rafinirani ugljeni hidrati, koji drobe gušteraču). Njegov pH je 2,1 (veoma kiseo). * Meso, (sve vrste) * Proizvodi životinjskog porijekla (miljeko i sirevi, skuta jogurt itd) * Rafinisana sol
* Rafinisano brašno i svi njegovi derivati. (Tjestenina, torte, keksi itd)
* Hljeb. (Najveći dio sadrži oksidirane masti, margarin, so, šećer i konzervanse)
* Margarin.
* Kofein. (Kafa, crni čaj, čokolada)
* Alkohol.
* Duhan. (Cigarette)
* Antibiotici i generalno svi lijekovi.
* Bilo koja kuhana hrana. (Kuhanje uništava kiseonik povećavajući kiselost hrane)
* Sva industrijski prerađena hrana, u konzervama, koja sadrži konzervanse, vještačke boje, arome, stabilizatore itd.
Krv se neprestano sama reguliše kako ne bi upala u metaboličku kiselost, kako bi garantovala dobru funkcionalnost i optimizovala ćelijski metabolizam. Tijelo mora imati temelje prehrambenih minerala za neutralizaciju krvne kiselosti u metabolizmu, ali sva spomenuta hrana (pogotovo rafinirana-prerađena) zakiseljuje krv i zaražuju tijelo.
Moramo voditi brigu, da s modernim stilom života, ovu hranu jedemo barem tri puta dnevno, 365 dana u godini i sva je ta hrana anti-fiziološka.
HRANA KOJA alkalizira. * Sve sirovo povrće. (Neko je kiselo po okusu, ali u tijelu reaguje pa postaje alkalno. Neko je pomalo kiselkasto, ali uza sve to stvaraju osnovu za pravinu ravnotežu) Sirovo povrće proizvodi kiseonik, kuhano NE.
* Voće, isto tako. Na primjer, limun ima pH factor približno 2,2, uza sve to unutar tijela ima veoma visok stepen alkalnosti. (Možda najjači od svih – nemojte, da vas zavara njegov veoma kiseli ukus). * Voće proizvodi dosta kiseonika. * Neko sjemenje, kao na primer bademi (mendule) jako su alkalni.
* Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, uza sve to, kako idealna ishrana treba i određeni procenat kiselosti, treba neke i trošiti. Sve žitarice moraju se jesti kuhane. * Med ima veoma visoku alkalnost. * Hlorofil: bilje je veoma alkalno. (Pogotovo aloa vera)
* Voda je važna za proivodnju kiseonika. “Cronična dehidracija je najvažnija tjelesna napetost i korijen najvećeg dijela svih degenerativnih bolesti.” Potvrđuje dr.Feidoon Batmanghelidj.
* Vježbanje daje kiseonik cijelom tijelu. “Sjedeći način života uništava život”.
Idealno je imati 60% alkalnu ishranu, nego kiselu, i prirodno je izbjegavati proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana industrijski proizvedena pića, rafinisani šećeri, kao i svi zaslađivači.
Ne zloupotrebljavajte sol, koristite je što je manje moguće.
Za bolesne osobe, idealno je da ishrana bude 80% alkalna, izbegavajući sve štetne proizvode.
Ako imate karcinom savet je, da alkalizira tijelo što je više moguće.
Dr.George V.Crile iz Klivlenda, jedan od najpriznatijih hirurga na svijetu otvoreno izjavljuje: “Sve smrti takozvane” prirodne “nisu ništa drugo nego terminalna tačka kisele zasićenosti tijela.”
Kao što je ranije naglašeno, potpuno je nemouće, da se rak pojavi u nekoj osobi, koja oslobađa tijelo svih kiselosti 01:00 alkalnom ishranom, koja povećava pijenje čiste vode i koja izbjegava hranu koja proizvodi kiselost.
Uopšteno, rak se ne ugovara, niti se naslijeđuje. Ono što se nasleđuje su prehrambene i ambientalne navike te način života (stil života). To može proizvesti rak.
Menchen je napisao: “Borba života je protiv zadržavanja kiselosti”.
“Starenje, pomanjkanje energije, stress, glavobolja, srčane bolesti, alergije, eksceme, koprivnjača, astma, bubrežni kamenci, arterioskleroza, između drugih nisu ništa drugo nego akumuliranje kiselosti.”
Dr Theodore A. Baroodi napisao je u svojoj knjizi “Alkalizirati ili umrijeti” (alcaline o Die):
“U stvari, nisu važna bezbrojna imena bolesti, ono što je važno, da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselih otpadaka u tijelu.”
Dr Robert O. Ioung je rekao:
Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i njegove otpadke u većoj mjeri nego što ih može izlučiti onda se manifestuju bolesti. “
A HEMOTERAPIJA?
Hemoterapija zakiseljuje tijelo do te mjere, da tijelo mora posegnuti za alkalnim rezervama organizma, kako bi neutralisalo kiselost, žrtvujući mineralne osnove (kalcijum, magnezijum, kalijum) ugrađene u kosti, zube, udove, nokte i kosu. Iz tog razloga primjećujemo promjene na licima, koje primaju taj tretman, između ostalog i opadanje kose. Za tijelo ne znači ništa biti bez kose, ali je jedan kiseli pH značio bi smrt.
Ništa od svega ovoga nije ispričano ili opisano. Sve naznake, industrija raka (čitaj: farmaceutska industrija) i hemoterapija su najunosnije aktivnosti koje postoje, to ne dozvoljavaju … Govori se o multi miliunskom bogastvu, pa vlasnici ne žele, da se to obznani.
Sve ukazuje, da farmaceutska industrija zajedno sa prehrambenom industrijom su jedno te isto tijelo i da je zavjera da 1 pomaže drugom u zaradi.
Što je više ljudi bolesno, tim više raste zarada farmaceutske industrije. Da bi bilo što više pacijenata potrebno je tim više hrane smeće, toliko koliko je proizvodi prahrambena industrija.
Koliko nas je več čulo novost, da neko ima rak i da drugi pri tome kaže: .. “Moglo se to desiti svakome …”
NE, NIJE MOGLO!!!
0 komentari:
Objavi komentar